Srebrenica Ekspres – Samo još jedna nostalgična priča

Nekada su autobusi “Srebrenica Ekspres” Srebrenica jezdili uz polje, niz polje, pored Drine, preko brda i planina, asfaltom i makadamom podižući prašinu u nebo… Prevozili su putnike i robu unutra i izvan granica bivše zajedničke države. Prehranjivali ogroman broj podrinjskih porodica, osiguravali socijalni mir. Veliko transportno preduzeća kao i preduzeće za prijevoz putnika “Srebrenica Ekspres” Srebrenica, kao dio Hildinga “Centrotransa” Sarajevo, nastalo iz ranije PJ “Strela Valjevo” u Srebrenici, progutala je agresija i genocid od 1992. do 1995. godine.

 

 

Početkom same agresije vozači Srbi su samoinicijativno otuđivati autobuse i prelazili u prekodrinske firme tako da su npr. vozeći autobus Srebrenica Ekspres, na postojećim linijama izdavali karte srbijanskog prijevoznika “Raketa” Titovo Užice. To je očit primjer agresije Srbije u svim segmentima pa tako i transportu i prijevozu putnika. Samo jedan ispravan, od ogromne flote autobusa “Srebrenica Ekspresa”, ostao je u Potočarima u garaži. Pljačkaši ga nisu uspjeli odvesti u Srbiju. Bio je to udobni turistički bus za duge linije iz, u to vrijeme, najnovije serije Tvornice automobila Maribor, popularni “TAM.” U vrijeme “demilitarizacije” korišten je za prijevoz putnika na relaciji Srebrenica – Potočari i obratno. Nestao je u genocidu kao i mnogi njegovi putnici. Ovi autobusi su uz autobuse “Vihor” Bratunac, od strane velikosrpskog agresora korišteni u etničkom čišćenju Bošnjaka Bratunca i Srebrenice tako što su ih komšije Srbi “prevozili” ka Kladnju i Tuzli.

 

Do kraja agresije skoro svi autobusi “Srebrenica Ekspresa” su nestali bez traga osim nešto pokvarenih u autobazi u Potočarima, koje je preuzela zvornička “Drinatrans”, te ih prefarbala tako da ništa više nije podsjećalo na stari “Srebrenica Ekspres”. Nakon agresije, jedini vozač, koliko je meni poznato, koji je vratio autentični autobus na kome je velikim slovima, na obije strane, pisao logo firme “Srebrenica Ekspres Srebrenica”, je Zajdan Hasanović.

 

Bio je to jedini preostali bus “Srebrenica Ekspres” Srebrenica iz Tvornice automobila Maribor. Na sebi je imao zelene slovenačke registarske oznake iz Ljubljane, ako se ne varam.

 

Ubrzo je oformljeno tj. reaktivirano preduzeća za prijevoz putnika “Srebrenica Ekspres” Srebrenica, sa sjedištem u Tuzli, formalno ponovo kao dio holdinga “Centrotrans” Sarajevo, barem je tako pisalo na karti. U firmu je uključeno nekoliko doniranih autobusa kao i nešto privatnih, i uz Zajdanov “autentični” počeli su krstariti cestama i putevima između tuzlanskog, zeničkog i sarajevskog kantona. Rado sam, dok sam bio bez auta, koristio liniju Sarajevo-Kalesija, preko Tuzle i obratno. Ova linija je bila zamišljena da ide do Srebrenice. Vozači na ovoj liniju su bili nekada Zajdan, nekad Ismet, ljubazno su stajali gdje je putnik želio izaći. Čak je u redu vožnje postojala i linija “Srebrenica-Kalesija-München. Nije mi poznato da li je ikada zaživjela.

 

 

Nakon nekoliko godina postojanja i ovo preduzeća se gasi. Razlog mi nije poznat ali pretpostavljan da je razlog jaka konkurencija i nedostatak putnika. Mada mislim, da su samo Podrinjci koristili ovaj prijevoz to bi mogla biti veoma jaka i respektabilna firma. Da li je “Centrotrans” mogao više pažnje posvetiti “Srebrenici Ekspres”, da je bilo volje? Uvjeren sam da jeste! Iz tog vremena je ovaj donirani “posljednji mohikanac”. Dugo je bio parkiran na autobusnom stajalištu u Zalužju (Bratunac), a vozio ga je dugogidišnji ekspresov šofer Dahmo iz Zalužja. Danas ni ovaj bus nije više na stajalištu u Zalužju. Tako je nestao i posljednji trag “Srebrenica Ekspresa”.

 

 

Ovih dana je “Centrotrans” Sarajevo ukinuo i svoju jedinu liniju kojom je povezivao Sarajevo sa Srebrenicom.

Vjerovatno iz poslovnih razloga zbog nedostatka putnika koji opet više vole koristiti prijevoz raznih privatnika, vozača “nacrno”. Bilo kako bilo mislim da “Centrotrans” iz moralnih razloga nije smio ukidati ovu liniju. Zbog te linije i eventualnog gubitka na njoj, “Centrotrans” sigurno nebi propao, ali bi ostala veza, makar moralna i nostalgična. Ovim je Srebrenica svjesno gurnuta “u zagrljaj” Srbiji jer danas u Srebrenici jedino možemo vidjeti autobuse prevoznika iz Srbije. Izuzetak je Trans Turist Tuzla, koji vrlo lahko može povući potez kao “Centrotrans”. Doduše ima i par prevoznika iz manjeg bh entiteta. Sigurno je da bez stabilne saobraćajne pa i autobuske veze Srebrenice i Bratunca sa Tuzlom i Sarajevom ovaj dio srednjeg Podrinja će neminovno ekonomski progutati Srbija, ako već i nije?!

 

 

Autor: Alvir Hasanović