Navršava se 26 godina od pogibije legendarnog komandanta Izeta Nanića

Legendarni komandant 505. viteške brigade Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) Izet Nanić je poginuo prije 26 godina. Jedan je od najzaslužnijih za uspjehe ARBiH na području Bosanske krajine.

U Kragujevcu je bio poručnik Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane Jugoslavenske narodne armije (RV PVO JNA). Nakon četiri godine službe 1992. vratio se s porodicom u rodni Bužim.

Kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini, bio je među onima koji su formirali prve jedinice, a formirao je i štab Teritorijalne odbrane. Poginuo je 5. augusta 1995. tokom hrvatske Vojno-policijske akcije Oluja. Ubijen je iz zasjede i to nekoliko sati prije deblokade u rejonu Vijenca.

Nanić je odlikovan “Zlatnim ljiljanom”, a četiri godine poslije je posthumno dobio Orden heroja oslobodilačkog rata te je unaprijeđen u čin brigadnog generala. Njemu i njegovom bratu Nevzetu je kod Bužima podignut spomenik. U ovom gradu se svake godine, njemu u čast, organizuje manifestacija “Slobodarski dani viteškog Bužima”.

Izet Nanić rođen je 4. oktobra 1965. u Bužimu. Do 1992. radio je kao aktivno vojno lice u JNA, a početkom agresije na BiH postaje komandant jedne od najuspješnijih brigada Armije BiH – bužimske 505. viteške brigade.

Mnogi kažu da je upravo priča o Bužimu, Naniću i 505. viteškoj brigadi, ali i priča o Krajini u cjelini i Petom korpusu Armije RBiH, zapravo priča o bosanskim pobjedama.

Petog augusta 1995. godine hrvatska vojska pokrenula je operaciju Oluja kako bi oslobodila teritoriju Republike Hrvatske. Cilj svih jedinica 5. korpusa bio je spajanje s jedinicama hrvatske vojske, a 505. viteška brigada razbila je neprijateljske linije na Ćorkovaći i krenula put Dvora na Uni.

Međutim, svega nekoliko sati prije konačne deblokade u rejonu Vijenca, iz zasjede je ubijen komandant Nanić.

 Sve je u igri. Nadam se da ću uspjeti i ja s njima, a onda i narod. Pobjeda je blizu, ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Da mi je snage i sreće.   Sve sam uložio. Nestalo je struje. Sretno!
To su bile njegove posljednje zapisane riječi, a mnogi smatraju da je predosjetio svoju smrt.