Mladić je imao direktan politički utjecaj na odluke ratnog rukovodstva Republike Srpske

Iduće sedmice bit će donesena drugostepena presuda generalu Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću, a ovom prilikom osvrnut ćemo se na dijelove prvostepene presude i način na koji je Pretresno vijeće Haškog tribunala ocijenilo Mladićev politički utjecaj na odluke rukovodstva bosanskih Srba.

Pretresno vijeće Haškog tribunala je 2017. godine utvrdilo da je Mladić učestvovao u četiri udružena zločinačka poduhvata, odnosno UZP-a. Prvi sveobuhvatni UZP imao je za cilj trajno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata s područja u Bosni i Hercegovini, počinjenjem krivičnih djela, uključujući genocid, istrebljenje, ubistvo, nehumano djelo prisilnog premještanja i deportaciju.

S tim u vezi izdvajamo nekoliko zaključaka Pretresnog vijeća kojima je utvrđena odgovornost Mladića za širenje propagande protiv Bošnjaka i Hrvata, kao i aktivnu ulogu koju je imao u smislu utjecaja na donošenje političkih odluka rukovodstva Republike Srpske.

Tokom sudskog procesa odbrana je tvrdila da je Mladić bio isključen iz političkog odlučivanja, da nije imao pravo glasa u Narodnoj skupštini RS-a i da je prisustvovao samo nekim sjednicama Skupštine, te je time željela umanjiti njegovu odgovornost u planiranju činjenja ratnih zločina, kao i donošenju strateških ciljeva Republike Srpske, koji su im bili temelj.

Također, odbrana je tvrdila da Mladić nije bio član Vrhovne komande Republike Srpske i da je mogao prisustvovati njenim sastancima samo na poziv i bez kapaciteta glasanja.

Tužilaštvo je tokom suđenja Ratku Mladiću iznijelo niz dokaza, a koje je Pretresno vijeće prihvatilo, u smislu aktivnog utjecaja koji je imao Mladić na političke procese. U presudi se u nekoliko navrata navode dijelovi Mladićevog govora od 12. maja 1992. godine u Narodnoj skupštini RS-a kao dokaz njegovog razumijevanja posljedica koje mogu proizaći iz zacrtanih strateških ciljeva RS-a.

“Prema tome, mi ne možemo očistiti niti možemo imati rešeto da prosijemo da ostanu samo Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu. Pa to je, to neće, ja ne znam kako će gospodin Krajišnik i gospodin Karadžić objasniti svijetu. To je, lјudi, genocid”, rekao je tom prilikom Mladić.

Vijeće je konstatovalo da je između 12. maja 1992. i 16. aprila 1995. godine Mladić kontinuirano isticao da nije imao tendencija da se miješaju u politička pitanja i u nekoliko navrata je odbio da napravi odluku bez konsultacija s političkim rukovodstvom bosanskih Srba. Međutim, zaključilo je Vijeće, on je aktivno učestvovao u raspravama o politici tokom zasjedanja i sastanaka Skupštine bosanskih Srba između 12. maja 1992. i 16. aprila 1995. sa članovima vlade RS-a.

Mladić je također razgovarao o strateškim ciljevima RS-a na nekoliko sastanaka s visokim političkim ličnostima i predstavnicima međunarodne zajednice te izrazio svoju posvećenost njima. S tim u vezi, Vijeće je utvrdilo da se Mladić oštro usprotivio Vance-Owenovom planu tokom sastanka Skupštine bosanskih Srba 5. i 6. maja 1993. i često je političarima bosanskih Srba sugerisao kakav stav bi trebali zauzeti za vrijeme mirovnih pregovora kako bi postigli strateške ciljeve.

“Mladić je u nekoliko navrata insistirao da se Karadžić i političko rukovodstvo trebaju držati svojih prvobitno definisanih strateških ciljeva i ne bi trebalo da čini bilo kakve teritorijalne ustupke kako bi osigurao jedinstvenu srpsku državu bez Muslimana ili Hrvata”, piše u presudi Mladiću.

Vijeće je također zaključilo da je Mladić prisustvovao i aktivno učestvovao na zasjedanjima Skupštine tokom kojih se raspravljalo o političkim pitanjima, kao što su definicija šest strateških ciljeva, mirovni pregovori i teritorijalne koncesije, a također je prisustvovao sastancima Vrhovne komande. Također su istakli da se Mladić tokom zasjedanja Skupštine detaljno bavio ovim pitanjima u cilju utjecaja na političko rukovodstvo bosanskih Srba u smislu donošenja odluka.

“Želim da govorim o ovom istorijskom trenutku, što vidim sve nas koji smo na tački sa koje su trebali krenuti naši preci. S ove tačke, prema mom dubokom ubjeđenјu, vode dva puta u budućnost. Prvi put kojim ja želim da idem i predlažem da krene naš narod je put osmišlјenog i organizovanog i upornog, teškog i krvavog rada. To je put časti i opstanka. Na nјemu će biti i žrtava, nisu počele ni padati, rat nismo ni počeli voditi. Nije ni počelo. Ako se borimo, preživjet će neko. Drugi put su stihija, pasivnost, neroganizovanost, mudrovanje i pametovanјe putne borbe ili put borbe kakav ko hoće. To je put našeg nestanka. Put izdaje i nečasti”, rekao je Mladić tokom obraćanja skupštini RS-a.

Osim toga, Vijeće je utvrdilo da je Mladić učestvovao u uspostavljanju mašine za širenje propagande i koristio tu mašineriju za kontrolu informacija koje su trebale biti puštene u javnost, kako bi se prikrila stvarna namjera snaga VRS-a i stekla korist podrške njihovim akcijama. Mladić je također koristio ovu mašineriju za širenje “antimuslimanske i antihrvatske” propagande, bilo putem svojih podređenih, bilo lično, koristeći pogrdan jezik i historijske narative u javnim medijima, koji je kod Srba poticao strah i mržnju prema Bošnjacima i Hrvatima nastojeći uvjeriti Srbe da je rat bio neophodan i opravdan.

On je naredio Glavnom štabu VRS-a, posebno Sektoru za moral, vjeru i pravne poslove Glavnog štaba VRS, širenje propagande. Prema Mladićevoj zapovijedi, propaganda se trebala širiti na takav način da Srbi budu svjesni da vode narodnooslobodilački rat i da se samo brane protiv bosanskih Hrvata i bosanskih muslimana.

Drugostepena presuda bit će donesena u utorak 8. juna.