Intervju sa Fadilom Cvrkom: Da ima pravne države, mnogi bi se vjerovatno vratili u BiH

Da odlazak u inostranstvo ne mora nužno značiti i odricanje od svoje domovine, dokaz je Fadil Cvrk, rođeni Srebreničanin sa privremenom adresom u Atlanti (SAD).

Od polovine 1993. do 2001. godine Fadil je u Bosni radeći kao učitelj odgajao nove generacije mladih, da bi u Americi pored svog redovnog posla, nastavio svoj plemeniti put kroz Humanitarni fond Atlanta pomagavši narod Bosne i omladinu sa oko 3 miliona KM u proteklih 11 godina.

Nedavna dodjela bronzane plakete opštine Srebrenica za HF Atlanta, bio je povod da se kroz razgovor podsjetimo koliko je i društveni aktivizam važan faktor za prevazilaženje brojnih teškoća s kojima se susreću različiti slojevi našeg društva, tamo gdje je država „zakazala“.

1. Odakle ideja i kako je nastao HF Atlanta?

Odlazak iz svoje domovine bio je težak i bolan, svjestan situacije udaljenosti od svoje rodne kuce. Moja duša je uvjek bila prazna i htio sam je ispuniti nečim, a znao sam da samo ako još više BiH približim sebi i non stop budem s njom biće mi lakše podnijeti tuđinu.

Drugo, nisam mogao ostati imun na težak život naših ljudi koji žive sa mnogo problema. Htio sam sa naše malo, ali ujedinjeni da učinimo nešto što će biti mnogo za naš narod. Sa pružanjem podrške građanima BiH time jačamo i našu državu.

Zato sam kao tadašnji sekretar džemata u Atlanti dao ideju da osnujemo fond kroz džemat koji ce pružati pomoc onima koji nas trebaju. Uz veliku podršku i odobravanje, prihvatio sam prijedlog članova Upravnog odbora da stanem na čelo svoje ideje i da uz njihovu podršku pokrenem fond, što sam i učinio.

2. Kažite nam nešto o trenutnim aktivnostima Fonda, ko može biti član, kako to funkcioniše i koji su vaši najvažniji projekti?

Fond je osnovan 9. maja 2010. godine i taj prvi mjesec smo završili sa 27. članova na spisku i sa iznosom od 400$ prve naše realizovane donacije. Za tu 2010. godinu ukupno smo donirali oko 6.000$.

Danas nakon više od 11. godina postojanja, Fond broji 657 porodica u članstvu iz 23. države Sjeverne Amerike. U prosjeku sada godišnje u BiH u vidu donacija i stipendija doniramo između 350,000 – 400,000 $.

Mjesečna članarina iznosi $10, kao i dodatne donacije koje članovi mogu uplati ako žele i koliko žele.
Humanitarni Fond Atlanta pruža pomoć bolesnim, socijalno ugroženim i povratničkim porodicama širom BiH, kao i stipendiranje odličnih učenika i dobrih studenata slabijeg materijalog stanja. Sve naše aktivnosti realizujemo putem TV emisija Ispuni mi zelju, Hayat TV i IstinaTV koju vodi Munira Džabija.

Fondom upravlja Upravni odbor koji broji 6 članova. Svaki član i donator dobije priznanice i sve svoje donacije mogu priložiti na kraju godine prilikom obračuna poreza, jer fond legalno djeluje kroz džemat kao neprofitna organizacija, registrovani smo tako i prijavljeni kod nadležnih institucija. Također, svakog prvog u mjesecu e-mailom dostavljam finansijski izvještaj svim članovima za protekli mjesec.

Sve naše aktivnosti se mogu pratiti na našoj Fcb stranici Humanitarni Fond Atlanta. Fond godišnje pruži pomoć u prosjeku za preko 200 porodica, a trenutno stipendiramo 139 učenika i studenata u BiH, dok je 18 naših stipendista završilo svoje studiranje, dobili svoje diplome i to su sada stručnjaci raznih profila. Samo u ovoj 2021. godini za stipendije smo donirali preko 170,000 KM.

3. Koliko Vam rad za opšte dobro, oduzima vremena, imate li u svemu ovome vremena za sebe, porodicu?

U firmi kojoj radim vec 20. godina i obavljam poslove menadžera, jako mnogo radim. I pored toga, svaki dan u prosjeku moram minimalno 2-3 sata odvojiti za aktivnosti u Fondu kako bi on uspjesno funkcionisao, jer sve aktivnosti u Fondu radim sam.

Pored toga, uvijek sam dostupan svima na pozive, poruke i sl. Sve svoje aktivnosti kako u fondu tako i donedavno kao sekretar Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike, kao i sekretar džemata, obavljam volonterski bez ijednog centa bilo kakve naknade. Sretan sam i nista mi ne treba osim povjerenja ljudi ovdje i našeg zajedničkog uspjeha u pomoći svojoj drzavi.

Naravno, sve te aktivnosti ostave veliki trag i posljedice na privatni život jer je jako malo vremena za porodicu, posebno znajući u kakvom vremenu i sredini živimo i koliko mnogo se mora vremena posvetiti djeci i porodici.
Ipak, dao sam sve od sebe da se to sto manje osjeti i da porodica ne osjeti mnogo. Svakako bez njihove podrške, ni moj rad ne bi bio moguć. Zajedno smo vikendom oba dana u potpunosti, kao i radnim danom ali nakon svih obaveza, nažalost.

4. Da li smo izgubili drugu generaciju Bosanaca/Bošnjaka? Koliki je sada interes mladih za Bosnom, i da li ga uopšte ima?

Interes mladih za BiH je daleko manji nego što ga mi imamo i odlaskom ovih generacija, svega će biti manje, i brige za državom i pružanja bilo kojeg vida pomoci državi.

Ali isto tako, naša država na svim nivoima vlasti apsolutno ne brine o dijaspori iako svi znamo da dijaspora svake godine u BiH kroz razne projekte pošalje i uloži preko 5 milijardi KM.
Često smo predmet ponižavanja i omalovažavanja, kako od naše vlasti tako nažalost i od mnogih građana, što i mene i sve druge itekako mnogo duševno boli.

5. Da li vjerujete da su u Bosni moguće promjene i da li ste ikad razmišljali o povratku?

Stanje u BiH je izuzetno teško, kako ekonomsko tako i političko. Velike i temeljne promjene se moraju desiti na svim poljima da bi se krenulo na bolje. Svjesni i savjesni građani, patriote države BiH, stabilizacija političkog stanja i konačno funkcionisanje pravne države gdje će svi biti isti pred zakonom, su osnov svega i kada bi se to regulisalo lahko je i mnogo brže popraviti i ekonomsko stanje.

Rješavanjem toga prestao bi odlazak naših građana van granica države, a mnogi bi se vjerovatno i vratili u svoju domovinu. Lično i sam sam jedan od tih koji o tome razmišlja i veliku želju imam da svoje pozne godine provedem u svojoj državi.