Dokle Bošnjaci trebaju trpiti dehumanizaciju koja je gora nego 90-tih

Sa svakim novim danom, Milorad Dodik je sve bezumniji!

Njegova retorika, koju horski prate podanici, uključujući i neke od vodećih medija u manjem bh. entitetu, sve je više ratnička.

Dehumanizacija Bošnjaka u punom je jeku. Čak je i bestijalnija nego ona kojoj smo svjedočili 90-ih godina prošloga vijeka.

No, za razliku od situacije prije nekih tri decenije i mi sada imamo ne samo iskustva i znanja.

Put kojim Dodik korača, prema svemu onome što priča i radi, za cilj ima neumitni oružani sukob.

Bijes koji akumulira među svojom sljedbenicima negdje će morati proključati.

Mi već sve češće čitamo o napadima na povratnike. To je prva manifestacija stanja u manjem bh. entitetu.

Kao po matrici, povratničke žrtve se redovno detaljno saslušavaju, ispituju, podvrgavaju mentalnoj torturi institucija sistema u entitetu RS. Potom ih čereče podanički mediji. Napadači se ne kažnjavaju. Pogotovo ne u skladu s zakonom.

Treba li odgovoriti Dodiku na stalne provokativne aktivnosti?

On razumije samo silu.

Kao i svaki siledžija, podvit će rep na prvi povišeni ton.

Bošnjaci 90-ih godina nisu imali iskustvo ratovanja i izgradnje države kroz rat.

Stiješnjeni dvostrukom agresijom i kvislinškim aktivnostima Fikreta Abdića, uz velike žrtve, oduprli smo se!

Malo koja bošnjačka kuća danas je bez ratnog iskustva.

Dodikovo stalno provociranje i proizvođenje sve brutalnije paralize državnih institucija naprosto provocira brutalan odgovor.

Da se razumijemo, niko normalan ne želi rat! Njime se ne rješavaju problemi, a štete od njega ispravljaju se decenijama i godinama.

Ko bi ratovao? Za šta?

No, za rat nije potrebno dvoje. Dodik je i sasvim dovoljan i više nego voljan da ga zapodjene.

A ovo stanje ni rata ni mira i nastavka iz Beograda generirane agresije postaje sve kompliciranije.

Nepravda postaje sveprisutna.

Političko-pravni progoni sve besprizorniji.

Ko iole vrijedi i može, pakuje kofere i odlazi.

Država se rapidno prazni i to nam prijeti da postanemo pustara u stomaku Evrope koju svako prezire. Njeni državljani u prvom redu!

A sve zbog očitog teškog prihičkog stanja jednog čovjeka.

On je nekada govorio da nacistička retorika samo sredstvo za ostanak na vlasti.

Ta laž je davno prozrena!

Zarad jedinstvene, kakve-takve države, Bošnjaci su voljni svašta progutati.

No, i naše trpljenje ima granica!

Odgovor nipošto ne bi trebao biti ratni pohod.

Naš odgovor treba biti snažna izgradnja institucija, ali i odbrambenih sposobnosti. I mi to možemo.

Sead Numanović, politički.ba