Bošnjačka politika ne postoji – to je klanska borba za vlast u kojoj su državne institucije pretvorene u stranačke satrape
Semir Halilović, sin generala Sefera Halilovića analizirao je na svom fb profilu, stanje u Bosni i Hercegovini upoređujući ga sa trenutnom situcijom u Afganistanu i šta bi se desilo u BiH povlačenjem međunarodne zajednice. Njegov odličan ostvrt prenosimo u cijelosti:
Afganistanska “demokratija” nestala je 24h nakon povlačenja vojnih snaga SAD-a iz ove države pod američkim protektoratom. Državne institucije, njihov predsjednik, vojska, policija pa čak i saobraćajna uprava, kolabirale su odmah pošto su izgubile međunarodnu protekciju, čime se pokazalo da virtualna država fizički ne može opstati bez unutrašnje snage institucija i društvenog konsenzusa. Posljedično, ovakvo stanje omogućilo je stvaranje neke nove države u Afganistanu. Šta to govori o Bosni i Hercegovini, odnosno kakve pouke možemo izvući iz situacije koja je fizički daleko ali shematski vrlo blizu?
Prvo, Bosna i Hercegovina je, također, zemlja pod međunarodnim protektoratom. Osnovna snaga stabilnosti Bosne i Hercegovine nisu njene državne institucije, već podrška SAD-a i nekolicine vodećih zemalja EU. To čuva Bosnu i Hercegovinu od nasrtaja izvana, odnosno cijepanja iznutra.
Koliko su državne institucije Bosne i Hercegovine krhke, svjedoči najsvježiji i slikoviti primjer u kojem naše državne institucije nisu u stanju da ugase dva-tri minijaturna požara kod Mostara i Jablanice. Predsjedništvo ne može da donese odluku, moli se Visoki predstavnik EU da interveniše, dok FUCZ moli za pomoć od Civilne zaštite entiteta “RS”. Sličnu stvar doživjeli smo i prošle godine kada su nam požare gasili Crnogorci.
Ovaj mali problem, jasno govori šta bi se, ujutro, dogodilo ukoliko bi se SAD i, recimo, Njemačka, odlučile politički povući iz Bosne i Hercegovine. Državne institucije bez ozbiljne snage ne bi imale mehanizme kontrole nad većim dijelom državne teritorije. Sve ono što danas jesu entitetske i kantonalne institucije, uskoro bi postale (para)državne tvorevine sa vojskama, policijama, resursima i sl. To je naša realnost, tu se, naime, nalazimo.
Medijsko zavaravanje bošnjačke političke vlasti, koji putem društvenih mreža i plaćenih medija, varaju narod da bi branili ono što već jednom nisu, odnosno da bi sačuvali ono što su već tri stotine puta prodali, besmisleno je analizirati. Bošnjačka politika ne postoji – to je klanska borba za vlast u kojoj su državne institucije pretvorene u stranačke satrape koji podmetanjem, progonom, montažama i optužnicama, suđenjima i hapšenjima, uništavaju konkurenciju sa kojom bi, “sutra”, trebali braniti Bosnu i Hercegovinu.
Jasno je da nikome iz politike nije stalo do Bosne i Hercegovine, već samo i isključivo do očuvanja sopstvene pozicije moći u Bosni i Hercegovini. U to ime počinit će se sve što treba: od zločina do zataškavanja, od progona do hapšenja. Dok god Bosnu i Hercegovinu čuvaju SAD i Njemačka, dotle će vlast u njoj mirno moći da obnašaju svi oni koji će ovu zemlju dovesti do avganistanskog scenarija i, potom, preko noći, pobjeći iz zemlje.
Gledali se taj scenarij već jednom ali je čovjek zaboravno biće. Zato se isti vrte u krug, zato je paradiranje vlastodržačkog nemorala postalo gore od onog kojeg ovdašnji ljudi šutke preziru jer znaju ko je ovdje gazda. Zato i šute.
